U četvrtak, 16. lipnja 2016. godine, oko deset sati ujutro, došlo je do manje prometne nezgode u Vrličkoj ulici u Sinju, odmah ispred zgrade Policijske postaje Sinj. Dolazeći iz sporedne ulice Dinka Šimunovića, vozač crnog mercedesa neoprezno je izašao na glavnu cestu i pritom oštetio automobil peugeot 407 slovenskih registarskih oznaka. Bračni par iz Slovenije izašao je iz automobila, a odmah zatim i vozač mercedesa kako bi ustanovili oštećenja i krivca za udes.
Pozvana je policija koja je ubrzo stigla i vozačima predložila Europsko izvješće o nezgodi, jer ozlijeđenih nije bilo, a počinjena šteta nije bila velika. Sudionici prometne nezgode složili su se s prijedlogom policajca i ubrzo su svi zajedno otišli do Croatia osiguranja u Sinju, kako bi se napravio zapisnik o nezgodi i procijenila šteta. Tijekom razgovora vozač iz Slovenije vrlo tečno je govorio hrvatskim jezikom, a njegova supruga, kada bi se uključila u razgovor, služila se slovenskim jezikom.
Nakon napravljenog zapisnika, djelatnik Croatia osiguranja predložio je strankama da odu do Splita kako bi se odmah izvršila i procjena štete, jer se u Sinju radi samo utorkom. Stranke su prihvatile, ubrzo su stigli u Split gdje je još nekoliko vozača čekalo na procjenu štete na osobnim automobilima.
U smirenom ozračju supruga slovenskog vozača Mija započela je razgovor. Ona i njen suprug Luka Labrović stigli su iz Slovenije na dvotjedni godišnji odmor u Sinj jer je njen suprug podrijetlom iz sela Glavica kod Sinja. U Sinj su rijetko dolazili, a tijekom dvotjednog odmora gotovo svakodnevno su imali nekakve probleme, a onda konačno i ovu prometnu nezgodu. Luka se povremeno uključivao u razgovor, jer je više bio fokusiran na oštećenja na automobilu. Vozač mercedesa ispričao se Miji zbog nezgode – kiša, loša vidljivost, živica koja ometa pogled na cestu, potpuno zamagljeno ogledalo na cesti, a onda konačno i nekoliko njegovih burnih prethodnih dana.
Mija ga je upitala čime se bavi, a on je odgovorio kako je nastavnik u strukovnoj školi koja se nalazi stotinjak metara od mjesta nezgode i tim putem prolazi dvadesetak godina, više puta dnevno. Nešto je i pisao o događajima Drugoga svjetskog rata, nekoliko dana ranije objavljena mu je knjiga, a sve zajedno dovelo je do dekoncentracije u vožnji i udesa, za koji ipak nema opravdanja. Na spomen rata Mija je reagirala. Gotovo u povjerenju, potiho je kazala kako je njen muž zbog posljedica ratnih događaja i odselio iz Cetinske krajine. Načuvši temu, u razgovor se uključio i šezdesetogodišnji ekonomist Luka:
„Nisam mogao trpjeti sve ono čime je obilježena moja obitelj. Iako mi je otac bio u partizanima, moga djeda Luku po kojemu i ja nosim ime proglasili su ustaškim ratnim zločincem i javno strijeljali nakon rata. Koji su zločini moga djeda radi kojih je optužen i osuđen na smrtnu kaznu, nikada nismo saznali. Sudsku presudu nismo dobili, a otac mi je vrlo često govorio kako djed nije počinio nikakve zločine. No, o tome se nije usudio javno govoriti jer bi se time suprotstavio jugoslavenskim vlastima, a bilo ga je strah i za nas djecu. Obilježeni kao potomci ustaškog ratnog zločinca, u Sinju i Dalmaciji posao nismo mogli dobiti. Otišao sam u Sloveniju, tamo se zaposlio i zasnovao obitelj, a stigma potomka ustaškog zločinca i dan danas me teško pritiska i prati.“
Lukin sugovornik upita: „Koliko djece je imao vaš djed?“
Luka odgovori: „Baka je uvijek govorila da je desetoro ostalo živih, a nekoliko ih je umrlo nedugo nakon porođaja.“
Lukinom sugovorniku je ova informacija bila izuzetno važna, jer je sada točno znao o kojoj se osobi radi.
Vozač mercedesa tada kaže: „Znate, prije nekoliko dana iz tiska je izišla moja knjiga „Cetinska krajina u NDH“. U njoj se nalazi prijepis originalne optužnice i presude vašem djedu. Optužnica je bezvrijedna i montirana, vaš djed nije bio ratni zločinac.“
Luka i Mija su se sa nevjericom gledali, očigledno ne shvaćajući posljednju rečenicu. Luka upita: „Imate li vi tu knjigu?“
Vozač mercedesa odgovori: „Naravno, ja sam autor i u automobilu imam više primjeraka knjige.“
Vozač mercedesa je bio Stjepan Marković, autor knjige. On je odmah iz automobila donio knjigu i Luki pročitao tekst u kojem se njegovog djeda optužuje kao „špijuna“ i pobornika ustaškog pokreta. Ni jedan konkretan zločin nije mu stavljen u teret, bio je civil koji je podržavao ustaški pokret i NDH, a ne ratni zločinac i ubojica. Luka je prigrlio knjigu, o cijeni nije ni pitao. Dok je djelatnik osiguravajućeg društva fotografirao automobil, Luka i Mija više su gledali u tekst knjige. Nakon završene procjene štete, novi prijatelji su krenuli prema Sinju a zajednička kava i druženje potrajali su više od sat vremena. Mija Labrović susret je zaključila riječima: „To se moralo dogoditi, to je Božja volja kako bi moj suprug napokon doznao istinu i našao mir.“
U Markovićevoj Cetinskoj krajini u NDH, nalazi se sljedeći tekst o Luki Labroviću:
Optuženik 8./Labrović Luka pok. Duje i majke pok. Kate rodj. Milun, iz Glavica, kotar Sinj, težak, sada ustaški zbirnik za selo Glavice, oženjen, ima desetero djece, star 45 god., pismen, srednje imućan, Hrvat, rimokatolik
Luka Labrović pok. Duje strijeljan je u skupini od sedam ljudi na groblju Sv. Frane u Sinju 10. studenoga 1944. presudom Vojnog suda Oblasti VIII. korpusa NOVJ.
Usudom, prstom sudbine, Božjom voljom, tko zna na kakav način, slovenski državljanin Luka Labrović u prometnoj nezgodi sudario se ne svojom krivnjom 16. lipnja 2016. u Sinju sa Stjepanom Markovićem, i napokon doznao istinu o razlozima stradanja njegova djeda, istinu na koju su on i njegova obitelj čekali cijeli svoj život!
Knjiga „Cetinska krajina u NDH“ nedavno je izašla u izdanju Despot Infinitusa d.o.o. iz Zagreba.
O knjizi opširno možete pročitati OVDJE .
Također je možete i naručiti