Nije htio niti čuti kad sam mu rekla da sam trudna. Ostavio me s djetetom na putu, bez posla i novca. Rekao mi je da to sama riješim, a on će se potom iselio iz stana. Čak nije platio ni svoj dio stanarine, počinje svoju njemačku priču Anita L.
Anita ima samo 19 godina. Za nju smo doznali od jednog fratra, voditelja jedne hrvatske katoličke misije, od kojeg je zatražila pomoć.
Anita je završila srednju frizersku školu u jednom malom mjestu u Slavoniji. Posla nije bilo, pa je poput brojnih mladih ljudi, svojih prijatelja i poznanika krenula u Njemačku.
“Ne bih navodila u kojem sam gradu jer će me prepoznati, a ne želim. Htjela bih samo ispričati svoju priču i upozoriti ostale mlade djevojke koje dolaze u tuđu zemlju da nije sve tako bajno kako im se na prvu čini”, kaže Anita.
U gradu u kojeg se iz Slavonije zaputila autobusom imala je poznanicu. Prijateljicu njene prijateljice koja joj je obećala sobu dok se ne snađe.
” I bilo je tako. Pronašla mi je posao u jednom frizerskom salonu. Radila sam dva mjeseca, ali nisam zadovoljila. Nisam imala iskustva, a vlasnica je mislila da će sa mnom biti na dobitku, jer puno je Nijemica koje odlaze na godišnje odmore. Neke i u Hrvatsku, gdje uče kako druge frizerke rade, skupljaju iskustvo i uzimaju ideje. No, to je možda tako kod iskusnih frizerki, ali moje je iskustvo bila praksa u jednom frizerskom salonu u kojem sam čistila i odlazila po kavu i doručak vlasnici salona. I inače je tako kod početnica u Hrvatskoj. Djevojkama na praksi ne daju puno prostora, ne uče, samo im na kraju ispišu potvrdu da su bile dobre, zadovoljile, a zapravo one samo gledaju, čiste nered, peru kosu i stvari koje znaju i onaj poslove kojima se nikad ne bi željele baviti” priča Anita.
Kad je dobila otkaz, našla se u problemu. U salonu je bila upoznala i jednog mladića, Bugara u kojeg se zaljubila. Nije znala njemački, jedva se sporazumijevala, ali ona se već su nakon mjesec dana veze uselila njemu u stan.
“On je već živio u tom stanu, nekakav socijalni stan kojeg nije trebao puno plaćati. Sve je bilo dobro dok mu nisam rekla da sam trudna. Istog trenutka mi je odgovorio kako neće preuzeti odgovornost za dijete i da to riješim kako znam. Predložio mi je da abortiram, ali ja o tome nisam željela ni čuti. Nakon par dana se odselio i ostavio me samu, s djetetom na putu, bez posla i novca. Nisam znala što bih. U Slavoniji imam majku i sestru. Majka nije niti znala da sam živjela s dečkom. Ne znam kako da joj sad dođem i kažem da sam trudna i ostavljena”, kaže Anita.
Kako ne zna njemački jezik, a ni ta joj prijateljica nije više htjela stalno pomagati, nije joj preostalo ništa drugo nego obratiti se u Hrvatsku katoličku misiju. Fratar joj je rekao kako joj može pomoći plati jednu stanarinu i eventualno još kartu za Hrvatsku, ali drugo ne može.
Ipak, u misiji su o njenom slučaju obavijestili njemački Caritas. Dogovorili su joj sastanak, ali Anita se nije pojavila.
” Uplašila sam se, ne znam…možda zato što ne znam dobro njemački. Znam da sam pogriješila, da nisam trebala otići tako brzo živjeti s njim, ali zaljubila sam se, obećao mi je da će biti sve dobro…”, govori zbunjeno.
Ipak, dobila je novu priliku i sad je pod skrbi njemačkog Caritasa. Kako će se cijeli slučaj riješiti, niti sama Anita još ne zna. Ali kaže:
“Mediji su puni lijepih i uspješnih priča o Hrvatima koji su otišli u Njemačku, našli dobar posao, bolju budućnost. Ne kažem da to nije istina, ali ima i ona tamnija strana, ovakva kakva je moja. A vjerujte, ovakve priče kao što je moja nisu rijetke, a i puno lakše se dogode nego one o uspjehu. Sada se ne mogu vratiti doma jer dolazim iz malog mjesta a uz to i nosim dijete, rekli bi, nekog Bugarina. Znate li kako na to kod nas gledaju? Bolje je da ni ne doznate!”, ispričala nam je Anita sa zamolbom da ne objavljujemo njeno ime ali da priču objavimo kako bi bila upozorenje mladim djevojkama koje napuštaju domovinu i idu u svijet u nepoznato..
Fenix/MD