Više ne čude vijesti o odlascima mladih iz domovine. Ne čudi ni gorčina nove generacije hrvatskih iseljenika pri pomisli na sustav vrijednosti u rodnom zavičaju.
Ali čudi nešto drugo – činjenica što mladi za sobom sada povlače cijele obitelji.
Nastavi li se ovim tempom, upozoravaju stručnjaci, Hrvatska će doživjeti demografski slom. Prave razmjere iseljavanja tek ćemo osjetiti!
Podaci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju kako je domovinu u tri i pol godine napustilo 257 tisuća građana.
Jedan od onih koji je pridonio ovoj negativnoj statistici, zasigurno ne svojom krivnjom, danas živi u Wittenbergu.
On je Darijo Stanušić, 22-godišnjak iz Požege.
U svijet je otišao već nakon završene srednje škole.
“Najviše me razočaralo što u Hrvatskoj nema baš nikakve budućnosti za mlade. Osuđeni smo svoj život nastaviti izvan Lijepe Naše”, priznaje.
I danas su bolna njegova sjećanja na trenutke kad je otac skrivao suze, a majka ga nije prestala grliti.
“Rastanak je svima teško pao, posebno mojoj obitelji. Nikad nismo odlazili jedni od drugih na duže vrijeme. Prvi dani su bili teški. Iako sam došao s predznanjem njemačkog jezika, najveći neprijatelj mi je bila samoća. Zbog toga sam ovdje odlučio dovesti cijelu svoju obitelj”, ističe naš sugovornik.
I to mu je postao glavni cilj – da svi opet budu zajedno.
Obitelj je živjela od poljoprivrede. I živjela je dobro, reći će Darijo, sve dok im poplava nije uništila sav višegodišnji rad.
Bujica je tad zabila posljednji čavao u lijes njihove budućnosti u Slavoniji i odnijela ih prema Njemačkoj. Na kraju, ipak nisu postali utopljenici.
“Odmah sam majci, ocu i sestri pronašao posao. Sada su opušteniji, sretniji i zadovoljniji. Konačno dobiju ono što zarade. Otac kaže da su ovo zlatna vremena, kad ih uspoređuje s posljednje dvije godine provedene u Hrvatskoj”.
Naš sugovornik radi na CNC stroju. Do radnog mjesta putuje biciklom, ima samo pet minuta vožnje.
“Kada sam završio praksu, direktor tvrtke mi je odmah ponudio stalni posao. Ukupno nas je zaposleno 15. Radni dan počinje u sedam sati i traje do 16 sati. Imamo sat vremena pauze, a s plaćom sam više nego zadovoljan. Nedavno sam ovdje zaposlio i svog budućeg vjenčanog kuma”.
Nisu samo roditelji, sestra i kum uz njega. Dariju se nakon šest mjeseci pridružila i zaručnica koja u Njemačku planira dovesti svoje roditelje.
“U dvije godine puno toga smo postigli zajedno. Kupili smo automobil i uštedjeli novac za svatove. Vjenčat ćemo se ovog ljeta u Hrvatskoj. Također, dvaput godišnje možemo otići na odmor. To nikako ne bih mogli zaraditi u domovini, zbog čega niti ne razmišljamo o povratku”.
Za glavne prednosti Njemačke naš sugovornik ističe mogućnost štednje, lakog zaposlenja i…
“Ovdje se posebno cijeni rad, to me oduševilo. Nitko vas nikad neće zakinuti”.
A za svoje vršnjake ima savjet…
“Preporučujem im da svakako probaju nešto novo, ako imaju priliku neka odu u svijet. Na početku će morati stisnuti zube i izdržati, ali isplatit će im se. Svoju djecu također u budućnosti vidim ovdje. Ovo je uređena zemlja koja pruža daleko više mogućnosti od Hrvatske”.
Fenix/Ivan Ril/ Moja Hrvatska