Visoki zemaljski sud u Münchenu osudio je bivše pripadnike jugoslavenske Udbe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine.
Predsjedavajući sudac Manfred Dauster rekao je da troškove postupka snose Perković i Mustač, da njemačka služba BND nije ni morala davati dokumente, te da je samo polovična istina da je hrvatska otvorila svoje arhive.
Odmah na početku čitanja presude, čulo se kako sud tereti Perkovića i Mustača da su kao rukovoditelji republičkog odjela jugoslavenske tajne službe organizirali političko ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Münchenu 1983. godine.
Perković i Mustač su cijeli radni vijek proveli u jugoslavenskim tajnim službama – Perković zadužen za hrvatsku emigraciju, sud tvrdi i za likvidacije – a 1991. stavili su se na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti, prenio je HRT.hr
HRT nadalje piše kako Hrvatske vlasti nemaju zastaru za ubojstvo, nisu učinile posebno, pitanja o tome treba postaviti hrvatskim vlastima. Mustač je u to doba bio voditelj SDS-a Zagreb i zamjenik ministra, Perković voditelj odjela i vodeći oficir doušnika Pratesa. Sudac Dauster nastavio je objašnjavati razloge ubojstva Stjepana Đurekovića. Opisivao je i gospodarstvo Jugoslavije ovisno o uvozu nafte. Stanje krize i opis vremena u kojem se događalo ubojstvo 28. srpnja 1983. Dosao je sudac zatim do preciznog opisa stanja koncerna INA i u njemu INA marketinga i problem deviznih plaćanja.
Zatim je rekao kako su obojica optuženih poznavala dobro tadašnje stanje i uvjete, Mustač je bio politički voditelj službe i sudjelovao je u ubojstvu, Perkoviću je zapovjedio planiranje i logisticku izvedbu ubojstva, imao je doušnika Pratesa u čijoj je garaži tiskari ubijen Đurekovic. U Luksemburgu je prates dao Perkoviću ključ garaže prije ubojstvs govorio je sudac Dauster.
Đureković je Jeliću rekao da će doći u garažu i ostaviti članak, a sud smatra Prates je to čuo da će Đurekovic doći u garažu i kad, smatra sudsko vijeće. Najmanje dvojica ubojica ušla su otključavajući vrata u mračnu garažu, govorio je sudac, trebali su iznenaditi Đurekovica iz mraka. Sudac je zatim opisao ulazak ubijenoga, koji je ostavio otvorena vrata, kako bi upalio svjetlo. Ubojice su pucale iz dvaju pištolja, berete i češke zbrojevke. Počeo je bježati pogođen s četiri zrna, ali bježao je, kaže sudac, pred vratima pada. Oštrim pa tupim predmetom tuku ga po glavi i ubijaju, umire nakon nekoliko minuta, ubojice neopaženo bježe, do danas nisu pronađeni, rekao je sudac.
Od ranije:
Kako prenosi i HRT.hr, njemački ih je sud tražio od 2009., a radi sprečavanja izručenja Milanovićeva je vlada uoči ulaska u Europsku uniju donijela poseban zakon prozvan Lex Perković. Nakon pritiska, Perković je ipak izručen 2014. Državno odvjetništvo Njemačke zatražilo je doživotni zatvor za Perkovića i Mustača. Tvrde da su potvrđeni navodi optužnice. Ukazuju ne na pomaganje, nego na sudjelovanje dvojice optuženih u ubojstvu Đurekovića. U slučaju sudjelovanja, kazna je u Njemačkoj doživotni zatvor, koji bi, ako bi bili prema toj tvrdnji tužitelja osuđeni, prema ovdašnjim propisima, služili bi kaznu u jednom od zatvora u Hrvatskoj.
Na suđenju pred Visokim zemaljskim sudom, koje je započelo u listopadu 2014., održana su 123 ročišta. Trebalo je biti okončano u travnju 2015., a odužilo se zbog velike količine dokumenata koji su tijekom suđenja pristizali iz Hrvatskog državnog arhiva i bili uključivani u dokazni materijal. Proces se produljivao i zbog čestog neodazivanja svjedoka, kao i činjenice da su mnogi važni svjedoci davali iskaz putem video veza, za što su bile potrebne dugotrajne tehničke pripreme.
To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Muenchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu. Sud je tada ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.
Fenix/MD