Još jedna priča našeg čitatelja, ovaj put Pere Lukića iz njemačkog Filderstadta, stigla je na našu adresu. On piše o stanju, ponajviše u građevinskom poslu u Njemačkoj.
Njegovu priču prenosimo u cijelosti
Balkanski poduzetnici u Njemačkoj, to su uglavnom ljudi koji su radili na crnjaka ili još uvijek rade potpuno ili djelomično. Ako te i prijavi, nikad ne znaš što ti može smuljati s papirima i kakvu pakost ti podvaliti.
Htjeli bi da si sam plaćaš zdravstveni i ostala davanja. Uglavnom uvijek traže radnike, a kako ne bi kad ih ili ne prijavljuju, ili slabo plaćaju, ili uopće ne plaćaju pa naravno da nitko neće kod njih raditi.
Nitko pametan ne odlazi od dobrog poslodavca. Kad dođeš kod njega na razgovor, neće ti reći kolika ti je satnica, izbjegava odgovor ili te pita za koliko bi ti radio, da vidi koliko si ugrožen i koliko jeftino može dobiti robovsku radnu snagu.
Plaćaju sve manje i manje, za baušteli čak i po 7 eura po satu.Naravno da ti neće reci da on za tvoj sat dobije i po 25 €, ostalo sebi strpa u džep.
Balkanski poduzetnici bi htjeli da si majstor, da sve znaš raditi, da ti da kombi, alat i da sam odeš i napraviš posao. Sve sam obaviš a on pobere razliku.
Najradije čovjeka uvale da otvori Gewerb (obrt) , da nema nikakve obaveze, da ti neku malu satnicu i ima te uvijek u džepu da te može ucjenjivati neisplatom plaće.
Balkanci biznismeni u Njemačkoj bi da mu čovjek obavi majstorski posao, ali neće mu dati majstorsku satnicu od 20 – 30 eura nego bi ga plati 10 eura po satu.
Znaju se naljutiti ako kod njega više nećeš radit, kao eto… ti si ljenčina, nećeš raditi. Vele da kod njega ima posla da i penziju možeš zaradit.
Ljute se kad žrtva više neće biti njegov rob.
Uvijek je to tako. Htjeli bi da kad naučis raditi, da te što više iscijedi. Ako ne znaš posao, onda ti predbacuje da te mora učit, da tu gubi.
Kad mu trebaš onda se moraš nacrtat. A kad te ne treba, samo ti hladno kaže: ‘zvat ću te…’
Što se tiče plaćanja, malo je onih koji će ti solidno platit da budeš zadovoljan. Ako ti pak plati, onda je to obično neka skromna satnica za koju ćeš se dobro narintati.
Najgori su oni koji neće da plate nego te cijedi i ucjenjuje. To su najgore sitauacije. Ako je mala lova, najbolje zaboravi. Ako je pak veća, onda ćes krv propišati dok to izvučes ili ako pak uopće izvučes.
Može ti na kraju reći da te nikad nije vidio. To znaju biti drame. Oni koji nemaju papire nemaju nikakve šanse, mogu ih samo moljakati za svoj novac ili da đubre prebiju pa si još natovare i policiju na vrat i izgon iz Njemačke.
Balkanski poduzetnici isplaćuju po par stotina eura, da ti malo da ti zamaže oči.
Samo obećava ali ne ispunjava obećanje. Bude često i obračuna, ima ih koji ne prezaju od takvih situacija.
Kako može živjeti takvim životom da ga ljudi stalno love i ganjaju – ne znam.
Novca imaju, voze uglavnom skupa i luksuzna auta. Kad dođu dole u Hrvatsku, onda se razmeću kako im dobro ide. Kad dođu u birtiju, naručuju najskuplja pića.
Nekad ih i uhvate i plate kaznu, ali ponovo nastavljaju po starom jer znaju da će na jednom radniku za par mjeseci te novce zaraditi. Računica je jednostavna, za neki bauštelski posao pogode satnicu npr. 25 €, radniku plati 10 €, tako da na jednom radniku može i 100 i više eura dnevno zaraditi. To je mjesečno i više od 1000 eura. Ako ima više radnika, sami izračunajte. Od radnika očekuje da mu moraš biti zahvalan do groba, da mu svako jutro zahvaljuješ što ti je dao posao. On je tvoj ‘spasitelj’.
Obično traže što ugroženije ljude sa što manjim znanjem jezika tako da je bespomoćan. Ne može se ni obraniti od laži ako dođe do nekog spora.
Često radiš, i gladan cijeli dan ili do ponoći, nitko te ne pitaj. Ako ti se ne sviđa on može naći drugog.
Balkanski poduzetnici znaju biti i dobro umreženi, često su i članovi domoljubnih stranaka, idu u Crkvu, mole se Bogu, kuće svoju kuću, osigurali su financijski i svoju i unučad. Ali opet gledaju iscijediti jadnog radnika.
Ima i onih koji žive razvratnim životom, što popiju i prokockaju, a kad treba isplatit radnika onda nema novca. Takva je nažalost većina naših tzv. poduzetnika.
Opasan je život u Njemačkoj
Naši ljudi koji dolaze u Njemačku nisu ni svjesni kakve ih opasnosti vrebaju. Njemačka je bogata zemlja koja nudi više i bolje, veće zarade i bolje provode. To je ono zbog čega mnogi hrle baš u Njemačku i EU.
Slično kao nekad kad su mnogi hrlili na Divlji zapad žudeći za zlatom, novcem, zemljom ali i provodom i pljačkom. Vozili su karavane pretrpane doseljenicima. Večina njih su bili pošteni i čestiti ljudi ali dolazilo je i onih koji su bili: avanturisti, revolveraši, kockari, razbojnici i bitange.
Danas više ne voze karavane nego autobusi, ne na Divlji zapad nego u pitomu, kulturnu, uljuđenu i demokratsku Njemačku.
Razlika između destinacija je ogromna ali ono što se nije promijenilo je ljudska priroda. Mnogi nažalost podlegnu onim najnižim strastima u želji da si priskrbe materijalnu dobit ili da zadovolje svoje čulne nagone.
Najveća opasnost koja vreba naše ljude su upravo pojedinci iz naših, a o kolikom postotku se radi to je teško reći.
Srest ćete ih prije ili kasnije. Većina koji ovamo dođu je to doživjela. Dovoljna je jedna ili dva takva konflikta da vam zagorčaju život i dovede vas u veliku opasnost.
Ono najbolnije je što je to baš osoba iz tvoga naroda.
Hrvatsko-srpski odnosi su ovdje puno bolji nego dolje kod nas. Ima i takvih koji se ne druže sa drugim nacijama ali uglavnom nema podjela ni privatno ni poslovno.
I što je zanimljivo, postoji neki respekt kad je u pitanju pojedinac iz drugog naroda ili nacije, malo strah od osvete malo da ne ispadne da mu je to napravio samo zato što je druge nacije.Ali kad je u pitanju tvoj sunarodnjak, e onda često nema straha ni respekta.
Ja sam najgore stvari doživio od svojih sunarodnjaka. Ona famozna: “čuvaj se naših” itekako ovdje vrijedi.
Najopasniji su kojekakvi financijski sporovi, najčešće situacije su kad vam poslodavac neće dati plaću ili mobing na poslu.
Još ako vas nije niti prijavio, nemate papire, onda su vam ruke vezane. Mnogi ne izdrže taj pritisak i pokušaju uzeti pravdu u svoje ruke, što ne bih nikom preporučio.
Time se dovode u opasnost da odu na drugu stranu zakona i dožive izgon, zatvor ili novčanu kaznu.
Od policije ne očekujte puno da će vas zaštiti, njima je puna kapa takvih kao vi. Od sudstva isto tako. Većina nema novca za odvjetnike, procesi su dugi, dok to dočekate i naplatite neće vam biti velika utjeha.
Lažna obećanja o zapošljavanju su također česti slučajevi, neki uspiju i pokupe novce unaprijed a od posla ništa.
Tu su i raznorazna obećanja o ‘pomoći’. Obećaju vam pomoć a kad dođete gledaju samo da vam izmuzu novce a od pomoći ništa.
Treba biti jako oprezan i kod otvaranja obrta (Gewerbe) ili raznih drugih poslovnih partnerstava, tu mnogi nastradaju.
Novce nikom ne posuđujte. Teško ih je dobiti natrag, čak i kad vam žele vratiti ako nemaju, što da im radite? Ima i onih koji vrebaju naivne i pohlepne pa ih uvuku u neki kriminal s drogom ili pljačkom pa zaglave na robiji. Živi pošteno, ne švercaj se u javnom prijevozu, ni sitnicu tuđu nemoj uzeti jer si ovdje u tuđoj zemlji i pod povećalom.
Puno je naših koji se odaju drogi, alkoholu, a u posljednje vrijeme i sve više kocki. To je postala ovdje prava pošast. Ljudi spiskaju sve na klađenja i automate za igru. Dobije plaću i za par dana nema ni za cigarete. Što je zanimljivo ima i ženskih koje kockaju. Cijelu noć radi, čisti WC a ujutro odmah ide i spiska sve na automate za igru.
Svađe i bilo kakvih sukoba se klonite, pogotovo ako ne znate jezik a to većina koji dolaze ne zna. Ima osoba koje će vas isprovocirati i uvući u konflikt a posle kad dođe policija svašta će na vas nalagati a vi ne znate pričati da se obranite.
Obično se misli da se muškaraca treba više čuvati, ali ja mislim da su žene opasnije.
U stanju su svašta na vas nalagati. A žene su ovdje u prednosti pred muškarcima. I dok istjerate pravdu na čistac neće biti lako.
Mnogi naši dožive i bračni brodolom ili razočarenja u vezi. Ovdje vlada pogubni liberalizam i mnogi se odaju poročnom životu. Muškarci se daju u obilaske pufova a žene si nađu ljubavnika, nekog bogatog Švabu ili mladog crnca.
Kako odgojiti djecu u takvoj sredini, vjerujem da nije nimalo lak zadatak. Ne uspiju svi dobro zaraditi i ostvarit sreću u Njemačkoj. Ima naravno onih koji pošteno zarade i imaju lijep život. Ima i onih koji zarade iskorištavanjući nađu sirotinju pa se onda dole kod nas hvale.
Ali ima podosta i onih koji ovdje propadnu. Kriju se da se to ne sazna, nemaju novca da odu u rodni kraj. Spavaju gdje stignu, nemaju što jesti niti cigarete da zapale, skupljaju boce.
Nije lako u Deutschlandu, pamet u glavu i čuvajte se!
Fenix/MD
Ukoliko i vi imate priču pošaljite nam je na našu redakcijsku adresu fenix@fenix-magazin.com ili facebook profil FENIX MAGAZIN objavit ćemo je onako kako želite, imenom i prezimenom ili anonimno