Bad Godesberg je nekada bio otmjena diplomatska četvrt grada Bonna. Danas ondje na ulicama prevladavaju pokrivene žene i arapske trgovine i kafići. Mnogi starosjedioci više se ne osjećaju ugodno, piše Deutsche Welle, čiji su novinari razgovarali sa stanovnicima Bad Godesberga o aktualnoj raspravi o zabrani nošenja burke i nikaba u Njemačkoj.
Sabine Galuschka kaže: “To jednostavno nije lijepo da ovdje svi hodaju pokriveni. Pa ni mi ne idemo pod velom na ulicu. Jednostavno bih vrlo rado znala tko se skriva ispod vela.”
Nisu “sve” žene u Bad Godesbergu pod nikabom ili burkom. Kada hodate gradom, uočavate velike suprotnosti. S jedne strane, mlade djevojke u kratkim hlačama i uskim majicama, a s druge mnoge žene s maramom na glavi. Ima i onih s nikabom. Nikab pokriva cijelo lice, ostavljen je samo prorez za oči. Ali nema nijedne žene s burkom, dakle čiji su tijelo i lice kompletno pokriveni, pa se ne vide ni oči.
Jedna prolaznica zastaje i pristaje dati izjavu. “Znate, ne mogu ništa loše reći o Arapkinjama. One su prema meni većinom ljubazne, neke i pozdrave. Ali je jednostavno šteta što ne pokazuju svoje lice.”
Ona nakratko prestaje govoriti. Vidi se kako se trudi da joj ne izleti nijedna pogrešna riječ: “To potpuno pokrivanje, to spada u njihovu kulturu, oni to sigurno ne rade da bi nas ljutili.” No dodaje kako bi bilo lijepo da se, “kada se ide u drugu zemlju, prilagodi običajima te zemlje, jer se inače treba otići negdje drugdje”, kaže za DW.
Ovom četvrti grada Bonna kruži puno glasina, puno se toga priča. Govori se o “posrednicima” koji potajno kupuju stanove za arapske poslovne ljude. Drugi pak pričaju da “Arapi” plaćaju veće stanarine. Jedan sredovječni muškarac kaže: “To je ovdje već dvostruki moral. Svi vole arapski novac, ali ljude iza njega ne.” I on želi ostati anoniman.
Simone Lavan smatra da je zabrana nikaba i burke nepotrebna, jer je to samo površina problema čiji se korijeni nalaze negdje drugdje: “Kod arapskih muškaraca svaki dan doživljavam te predrasude prema ženama. Dovoljno je da odete u bilo koji arapski kafić. Svaki put kada se samo prolazi pored takvog kafića upućuju vam prijeke poglede.” Ona kaže da se ne plaši, ali: “To me žalosti, da se netko u tvojoj vlastitoj zemlji loše ponaša prema tebi.”
Puno više od političkih rasprava muče ju promjene slike ulica.
“Ovdje nema više ničeg njemačkog ili talijanskog. Sada posvuda sve piše na arapskom.”
“Posvuda”, “sve” – slično kao i kod pitanja nikaba i burke i ovdje se puno toga generalizira. Pa ipak, po povratku navraćamo u jedan njemački supermarket. I stvarno: posvuda su natpisi na njemačkom, engleskom i – arapskom, zaključuje DW.
Fenix/im/DW