Zoran Milanović je ukrao show drugim političkim akterima, barem na jedan dan. To bi mogao biti sukus svega što se događalo u svezi sastanka Zorana Milanovića i predstavnika hrvatskih branitelja. Nije poznato koliko je u cijeloj priči oko pomalo tajnovitog sastanka kumovao američki konzultant Alex Brown, ali poruke poput: „oni (srpsko vodstvo u Beogradu) su šaka jada“, „Vučić i Nikolić ovdje (u Hrvatskoj) nisu brali tartufe“, „ja gospodara izvan Hrvatske nemam“ te kako „BiH nije država“, a koje smo saznali „off the record“, unijele su puno nemira u javni prostor.
Još se ne zna tko je koga snimao i kako su snimke razgovora dospjele u medije, ali vodeći se načelom korisnosti, čini se da je Zoran Milanović imao više interesa dostaviti medijima snimku razgovora s hrvatskim braniteljima. Čini se kako je Milanović iskoristio trenutak u kojem je ispred sebe imao ljude najzaslužnije za slom ideje Velike Srbije, kako bi pred njihovim autoritetom i svim Hrvatima dokazao svoju državotvornu svijest.
Naime, neke predizborne analize govore kako su Narodna koalicija predvođena Zoranom Milanovićem i HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića poprilično izjednačeni i kako je potrebno ući u protivnikov birački korpus kako bi se osigurala izborna pobjeda. I upravo u toj činjenici možemo vidjeti glavni motiv Milanovićevog špekuliranja o tome kako se treba odnositi prema Srbiji, BiH, kao i čitavom nizu verbalnih izričaja tako svojstvenom desnom političkom diskursu.
Da je htjela, Milanovićeva vlada je mogla ući u spor sa Srbijom u slučaju hrvatskog branitelja Veljka Marića. Ali tada za to nije bilo političke volje. Njegova je vlada linijom manjeg otpora priznala nadležnost suda u Beogradu koji je Veljka Marića osudio na 12 godina zatvora, a Hrvatska ga preuzela u lipnju 2015. na izdržavanje kazne. I upravo na primjeru Veljka Marića Milanović je mogao pokazati svoj državnički stav.
No, u to vrijeme administracija Zorana Milanovića više je vodila računa kako uvoditi ćirilicu u Vukovaru, dok se Ivo Josipović bavio dilanjem „hrestomatija“ i podržavao politiku Beograda prema hrvatskim braniteljima, što je podrazumijevalo dokazivanje nevinosti branitelja pred beogradskim sudovima.
Branitelji od ovog sastanka neće imati puno koristi jer ništa kvalitetno nije zaključeno, ali su razotkrili sav cinizam političkih elita u Hrvatskoj koji su u stanju za fotelje prilagođavati stavove, pa onda i nije za ludu ona koja kaže kako je vlast najjači afrodizijak.
Osim što su ovim sastankom grubo politički izmanipulirani od strane Milanovića, hrvatski branitelji su pokazali kako su u stanju dostojanstveno razgovarati i sa onima koji su ih donedavno zbog sličnih stavova nazivali mračnjacima.
Za Fenix / Dario Holenda, hrvatski branitelj