Slovenski premijer Cerar prijeti zatvaranjem granice, austrijski ministar Sobotka prijeti da će tužiti Mađarsku jer k njima pušta migrante, danski premijer Rasmussen najavljuje strog zakon o azilu, hrvatski ministar Orepić poručuje u ovom trenutku nema ugroze nacionalne sigurnosti i da je stanje oko hrvatske granice stabilno, ali izbjeglička je kriza naša realnost.
Iako ne u broju kao lani, kada ih je dnevno stizalo i 10.000, migranti i dalje svakodnevno dolaze u Srbiju. Prihvatni centri su puni, a migranata ima po ulicama, ispod mostova… Svi oni kroz Beograd i druge gradove Srbije u kojima su smješteni, hodaju slobodno i bez ograničenja. Kroz park, kojim prolaze studenti, građani i profesori, razvučene su i žice na kojima se suši rublje.
– Najviše nam smeta ovo čekanje i neizvjesnost. Nitko ne zna reći kada ćemo moći u Mađarsku i nastaviti dalje. Svako naše pitanje nailazi na slijeganje ramena, a mi više nemamo strpljenja – rekao je za Večernji list Radwan iz Afganistana. Kaže i kako on, kao i mnogi drugi, razmišlja da sam krene put Hrvatske kako bi se dočepao Njemačke, koja mu je cilj. Tamo su mu već prijatelji, ali i neki članovi obitelji koji su se, kako kaže, dobro snašli.
– Neki su već otišli prema Hrvatskoj, ali ne znam jesu li uspjeli proći. To nam je sad jedini izlaz jer u Mađarsku se ulazi jako teško. Vjerojatno ću pokušati isto jer nemam što izgubiti – kaže Radwan.
Migranti nemaju primjedbi na prijam u Srbiji, a kažu i kako nisu gladni. Organizirale su se i udruge koje su im osigurale hranu i odjeću. Najveća je zamjerka što u parkovima u kojima borave nema kemijskih zahoda.
– Putovao sam do Srbije 15-ak dana, a sada sam ovdje gotovo 50 dana i ništa se ne događa. Ne znam kamo bih više išao i što bih radio. Samo želim što prije doći do Njemačke, ali to ide jako teško – rekao je Nizar.
Prema procjenama Aleksandra Cicića, koordinatora za logistiku u Distributivnom centru za izbjeglice Miksalište u Beogradu, u Srbiji je oko 5000 migranata, od čega 3000 u Beogradu.
Fenix/IM/VL