Slonovi su neupitno snažniji od ljudi. Kako to onda da ima slonova koji poslušno rade za neke ljude i ne pobjegnu od njih? Stvar je u uvjerenju i dresuri.
U Indiji dresiraju slonove tako da im, kad su oni još sasvim mladi, mali i nemoćni, zavežu jednu od zadnjih nogu za stablo čvrstim užetom. Naravno, mladi se slon, kad osjeti da je vezan užetom, pokuša osloboditi ali ne uspijeva jer još uvijek nije dovoljno snažan. Nakon više uzaludnih pokušaja slonić shvaća da ne može ništa protiv toga, stvara uvjerenje da je slabiji od užeta i navikne se na situaciju.
Kako slon odrasta, ne preispituje svoja prošla uvjerenja već i dalje živi u uvjerenju da je uže jače od njega iako to više nije tako. Čak i nije važna debljina uzice kojom je vezan, jer je u njegovom mentalnom sklopu uzica sama po sebi nešto što je jače od njega.
Tako možemo vidjeti ogromne slonove koje neki slabašni momak vodi na tankoj uzici, a slon se pritom uopće ne buni i poslušno ide kamo ga ovaj vodi. Njegovo ga staro uvjerenje drži zarobljenikom čovjeka koji je puno slabiji od njega.
Odrasli bi slon mogao s lakoćom otkinuti uzicu i živjeti život po svom, ali to ne čini zbog krivog uvjerenja.
Postavlja se pitanje jesi li i ti jedan/na od takvih slonova? Živiš li u uvjerenju da si nemoćan/na. Jesu li te zbog svojih interesa “dresirali” tako da budeš vezan(a).
Kao i dresirani slon, ni ti to ne možeš samo tako spoznati. Potrebno je ozbiljno preispitati svoja uvjerenja, biti otvoren, iskren, mudar i sve u svemu temeljiti odluke na vrlinama a ne na slabostima.
Živimo u svijetu i vremenu u kojima se razum ističe kao mjerilo i daje mu se primat. Bolje je da je čovjek razuman nego da nije. No, razum nije svet niti je bez presedana. Mnoge se vrline često kose s razumom – vjera, mudrost, ljubav, velikodušnost, poniznost, praštanje, iskrenost, nada, radoznalost, ustrajnost, čast i druge.
Uvjerenje u potentnost vlastite vjere uklanja naša naivna, dječja shvaćanja da život donosi što donosi, da postoji utvrđena sudbina i da mi tu ništa ne možemo. Kad ne vjerujemo da nešto možemo, nećemo poduzeti sve što treba da bismo to postigli. Tu je sva filozofija! Kaže se “gdje ima volje, ima i načina”, no nitko ne kaže kako doći do volje!
Prema tome, ova izreka nije potpuna. Ako želimo naći načina za ostvariti bilo što, treba nam vjera. Ona stvara volju. Stoga, ova izreka treba glasiti: “gdje ima vjere, ima i volje, a gdje ima volje, ima i načina.”
Autor: Ivan Remeta – Johnny