Operacija Južni potez bila je posljednja operacija HV-a i HVO-a tijekom pobjedonosnog niza operacija 1995. nakon kojih je u potpunosti izmijenjena strateška situacija na prostorima Hrvatske i BiH. Bila je logički nastavak mjesec dana ranije izvedene operacije Maestral. Provedena je od 8. do 15. listopada 1995. Njome su hrvatske snage stigle tek 23 km od Banja Luke.
Cilj operacije bio je odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i HE Bočac. Staviti pod nadzor putove koji vode ka Banja Luci: Čađavica – Banja Luka – Mrkonjić Grad – Banja Luka – Jajce – Banja Luka. Uspostaviti bojišnicu na južnim padinama planine Manjače. Oslabiti pritisak na 5. i 7. korpus Armije BiH, koji su u to vrijeme bili pod pritiskom srpskih snaga koje su izvele nekoliko uspješnih operacija prema Bosanskom Novom i prema Ključu na sanskoj bojišnici.
Oslobođeno je područje ukupne površine 800 četvornih kilometara. Linija bojišnice dospjela je samo 23 kilometara od Banja Luke.
Operacija Južni potez krenula je 8. listopada 1995. Nakon teških cjelodnevnih borbi u kojima je na suprotnoj strani stajao i ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan, hrvatske snage su 9. listopada 1995. drugog dana operacije zauzele jedino veće mjesto u tom području – Mrkonjić Grad i izbile na planinu Manjaču. Prilikom ulaska 4. gardijske brigade protuoklopnom raketom je pogođen oklopni transporter u kojem je poginuo brigadir Andrija Matijaš Pauk, načelnik stožera brigade i legendarni zapovjednik tenkista 4. gardijske brigade. Njemu u čast Mrkonjić Grad je čak nakratko imao ime Matijaševo. Inače, ime Mrkonjić Grad je ime dano između dva rata i zapravo odražava velikosrpske pretenzije – Petar Mrkonjić je bio hajdučki pseudonim srpskog kralja Petra I. koji se tijekom ustanka 1878. kratko borio s ustanicima u tom kraju. Staro ime Mrkonjić Grada je Varcar Vakuf.
U nastavku operacije hrvatske snage penju se obroncima planine Manjače i dolinom Vrbasa zauzimaju Bočac. Združene Hrvatske snage dolaze na 23 km od Banja Luke.
U isto vrijeme V. i VII. korpus Armije BiH napreduju dolinom rijeke Sane prema Sanskom Mostu. Dio akcije u odgovornosti bošnjačkih snaga nije se zvao Južni potez nego Sana ’95. Nakon teških borbi u kojoj je VRS koristila i borbene nalete helikopterima, Sanski Most pada u ruke Armije BiH 11. listopada 1995. Snage Armije BiH su se znatno približile Prijedoru i stavile ga pod topničku vatru, pa se očekivao i skori pad Prijedora.
Tijekom operacije Južni potez oslobođeno je područje ukupne površine 800 kvadratnih kilometara uključujući Podrašničko polje, selo Čađavicu hidroelektranu Bočac i dijelove planine Manjače. Crta obrane postavljena je na planini Manjači, 23 kilometra od Banja Luke, što je bilo u dosegu hrvatskog dalekometnog topništva. Osvajanje HE Bočac imalo je dalekosežan psihološki utjecaj na eventualno dalje napredovanje HV-a, HVO-a i Armije BiH prema Banjoj Luci. Naime, HE Bočac je opskrbljivao Banja Luku električnom energijom.
Srpske snage, I. i II. korpus bosanskih Srba, znatno su razbijene i u kaosu se povlače prema Banjoj Luci. Također, stvorila se nova kolona srpskih izbjeglica koje su se našle u Banja Luci. Posvuda se glasno špekulira o padu Banja Luke. Srpski vrh je u panici jer eventualni pad Banja Luke psihološki bi odjeknuo poput pada Knina – padom Banja Luke praktički bi pala i cijela Republika Srpska jer bi vrlo brzo cijeli srpski teritorij zapadno od Brčkog vjerojatno pao.
No, politička situacija nije bila sklona ulasku savezničkih, hrvatskih i bošnjačkih snaga u Banja Luku. Prvenstveno zbog toga što bi se time pokrenula nova, ovaj put možda najveća izbjeglička kriza u Srbiji koja bi mogla izravno uključiti tadašnju Vojsku SR Jugoslavije u rat čime bi se situacija znatno zakomplicirala. Drugo, propao bi plan Richarda Holbrooka o 51% za FBiH i 49% za Republiku Srpsku, čime bi se pregovori znatnije odužili.
Stoga je počeo znatan pritisak međunarodne zajednice na predsjednika RH, dr. Franju Tuđmana da nikako ne nastavi napadne operacije, pri čemu se izravno prijetilo i napadom NATO zrakoplovstva na HV i HVO.
Južni potez bio je definitivni nokaut ideji Velike Srbije i poraz srpske vojske u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Samo politička odluka međunarodne zajednice spriječila je potpuni vojni poraz Srba. I ovog puta, kao i mnogo puta do tada, diplomacija spašava Srbe od vojnog poraza i praktički nagrađuje za agresiju i brojne zločine.
Fenix magazin/MD/ Narod.hr