Kako bi prikrili sebe, sve ostale proglašavaju udbašima
Paralelno sa suđenja djelatnicima jugoslavenske tajne službe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Münchenu, u Njemačkoj se sve češće osjeća djelovanje lažne desnice, koju mnogi nazivaju i „udbaškom desnicom“.
Posredstvom medija, kojeg su i sami njegovi bivši novinari nazvali „udbaškim“, takozvana „udbaška desnica“ napada, podmeće i proglašava sve ljude udbašima, a samo iz razloga kako bi prikrila sebe i ono što se o njima zna.
Ideološki različiti
Bolji poznavatelji prilika tvrde kako „udbašku desnicu“ u Njemačkoj, jednako kao i u Hrvatskoj, čine bivši uvjereni Jugoslaveni i titoisti, koji su se ujedinili s odbačenim dijelom Tuđmanovih nacional-komunista i kvazi emigranata.
Posebno su zanimljivi ti kvazi emigranti, koji su u najvećem broju slučajeva bili suradnici Josipa Perkovića, a s kojim su se interesno razišli. Ali, ne i ideološki! Svi su se ti otpadnici odjednom našli na istoj strani, ubacivši se samo naizgled u „desničarske“ medije.
Od tamo izražavaju i brane ekstremne nacionalističke stavove koji štete, kako državi Hrvatskoj, tako i hrvatskoj zajednici u Njemačkoj. Takvi najčešće, sami ili po uputama, prave i izmišljaju afere na način da spretno koriste nezadovoljstvo iskrenih domoljuba i upravljaju ga u onom pravcu koji će najviše štetiti hrvatskom zajedništvu.
Također, oni spretno koriste korumpirane pojedince i nezadovoljnike, koji su izgubili pozicije i mjesta u hrvatskim udrugama, jer su se toliko kompromitirali da su ih morali izbaciti.
Huškačka i propagandna hobotnica
Lukavo i prikriveno, portali koji prenose stavove te lažne ili „udbaške desnice“, stvorili propagandnu, huškačku hobotnicu.
Iako se brzo proširila, hraneći se naivnošću i šutnjom hrvatskog naroda, ipak je u zadnje vrijeme prepoznata kao hobotnica „novinara regiona“, koji pokušavaju istom formulom usisati novac od, kako oni misle, zaglupljenih hrvatskih, srpskih i bošnjačkih nacionalista.
Nažalost, oni slabije informirani još uvijek nasjedaju i vjeruju tim i takvim portalima i medijima, čiji neumitni kraj zasigurno dolazi.
Zbog toga, pipci te propagandne hobotnice sve više udaraju na sve strane, napadajući najviše dvojicu čelnika HDZ-a i pojedine pravaše, a izruguju se hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, jer je maknula Titovu bistu iz svog ureda na Pantovčaku.
Dok takvi mediji, koji su puni lažnog domoljublja, pa čak i „ustaštva“, napadaju sve koji im nisu po volji, ne smeta im to što, primjerice, u Hrvatskoj još uvijek nema lustracije. Ne zalažu se, jer znaju da bi ta ista lustracija jednako pomela njih kao i Mesića, Manolića, Lončara… I sve one koji još uvijek imaju ogroman utjecaj na politička i ona druga, koruptivna, zbivanja u Hrvatskoj.
Udbaška desnica gora od velikosrpskih podmetanja
Kao što su i nekad radili u vrijeme njihove Jugoslavije, tako i sad, po istom udbaškom receptu, ta udbaška desnica na području iseljeništva provodi svoj „revolucionarni teror“. Samo što danas više ne ubijaju oružjem, već pokušavaju ubiti riječima, klevetama, lažima i javnim sramoćenjem. Oni ocrnjuju i ucjenjuju, reketare i naplaćuju.
To što rade je najteži oblik korupcije. I to one sramotne političke korupcije, čiji su protagonisti spremni na sve – pa i izmišljanje svega i svačega. Tako izmišljaju otvorena pisma s potpisima ljudi koji se (u slučaju Ante Jelčića na sudu u Stuttgartu) kunu kako oni to nisu ni napisali ni potpisali. Ali demanti ili ispriku ne objavljuju.
Sličan je recept Udba primjenjivala i u slučaju pokojnog Brune Bušića, kojeg su također proglašavali udbašem, da bi ga na kraju ubili. Danas se gotovo iste stvari događaju kao i ranije. Kao što je nedavno napisao kolega sa HOP portala, reklo bi se da je lažna ili udbaška desnica nanijela više zla u politički kaos, od klasičnih velikosrpskih glasila u Hrvatskoj. Zašto? Zato što imaju izuzetnih domoljubnih vijesti, ali borbom protiv predsjednice Kolinde i ostalih časnih ljudi, ipak pokazuju svoj udbaški karakter.
Nažalost, u njihove zamke uskaču i mnogi naivni hrvatski domoljubi.
Razlika udbaške desnice i ljevice
Ako se pažljivije pogleda, nema većih razlika između udbaške desnice i hrvatske udbaške ljevice. Djelovanje im je slično ili potpuno isto, jer u konačnici, smeta im poštena Hrvatska. Nažalost, u Hrvatskoj i hrvatskom iseljeništvu još uvijek ima političkih neznalica, koji misle ako im se maše hrvatskim zastavama, ako im se guraju starohrvatski pozdravi i nude ustaške kape, te se na javnim skupovima izražava ekstremni nacionalizam, da je to prihvatljivo i u redu.
A upravo je suprotno. Ma što mi mislili, za to nema političke osnove, jer neke stvari, današnjoj Europi, nisu prihvatljive. Naposljetku, to je stari orjunaški plan, kojim se, kao u slučaju „svastike s Poljuda“, Hrvate želi prikazati kao zaostale nacionaliste i fašiste, kojima nije mjesto u Europi.
Fenix/Stjepan Ivan Mandić