Hrvatica Ivana Krajinović, gradi budućnost u njemačkom parlamentu i kaže: Bilo me je strah, ali hrvatski su geni u meni!
Nijemci nisu ništa bolji od Hrvata. I oni, kao i mi, imaju predugačku birokraciju, raspravljaju o nekoj temi satima, ponekad i do kasno u noć, a ne donesu konkretna rješenja. Mi smo temperamentan narod, lako se asimiliramo i puno brže bismo donijeli konkretne odgovore, samo da imamo bolje mogućnosti u Hrvatskoj. Ono o čemu Nijemci raspravljaju satima, mi bi riješili za kratko vrijeme. Takav smo narod – govori Ivana Krajinović, magistra novinarstva, rodom iz Slavonskog Broda, koja je iz Zagreba, u veljači ove godine došla u Berlin, ravno u njemački parlament.
Dobila je Internacionalnu parlamentarnu stipendiju (IPS) u trajanju od pola godine, a koja ima svrhu stvaranja interkulturalnog okruženja i umrežavanja mladih ljudi, koji radeći u parlamentu, imaju priliku dobiti uvid u sistem funkcioniranja njemačke vlade.
Ivana je izabrana među 116 najuspješnijih mladih ljudi iz cijelog svijeta, a koji su se birali iz 35 zemalja svijeta. Radeći u parlamentu, imala je mogućnost i studijskog programa doškolovanja, što znači da su svi bili upisani na fakultet, gdje su imali priliku slušati predavanja po vlastitom izboru.
Bilo me je strah!
I sama se iznenadila kada su joj javili da je baš ona izabrana. Nije imala prevelika očekivanja, bilo ju je strah velikog Bundestaga, kompleksa zgrada od nekoliko povezanih mostova i tunela, koji na svakom koraku odaju simboliku njemačke transparentnosti, stabilnosti i povijesnog značaja Berlina. – Bilo me je strah, jer sam se pitala jesam li baš ja kompetentna za to, hoću li doista uspjeti u daljnjoj naobrazbi, hoću li moći zadovoljiti uvjete – otkriva Ivana svoje prve dojmove.
Ali, došla je u Berlin, snašla se i uspješno asimilirala. – I samu sebe sam iznenadila, jer privikavanje nije bilo teško – priča.
Njemačka više nije obećana zemlja!
No, često se njemačkom državom iznenade i Hrvati koji dolaze iz domovine. Imaju nerealna očekivanja, a Njemačka više nije obećana zemlja. – Svi mi očekujemo kako ćemo dolaskom riješiti sve egzistencijalne probleme, ali i ovdje se radi kao i kod nas. Njemačka nije ona ista zemlja koja je bila 70-ih i 80-ih godina. Vidi se da je Berlin siromašan grad, u parlamentu nema menadžerskih plaća. Čovjek ne može očekivati da će doći u Njemačku, malo raditi i zarađivati veliki novac. Istina, u Njemačkoj je stabilnije nego u Hrvatskoj, ali se itekako radi – govori Ivana.
Nismo li pretjerali u osuđivanju!
Hrvati su, ipak, cijenjeni kao vrijedni i kvalitetni radnici. Brzo se prilagođavaju, što je prednost, ali i jedan od razloga zbog kojeg su Nijemci tako brzo i ukinuli Hrvatskoj ograničenje radnih dozvola. Ali, dok Nijemci hvale hrvatski narod kao radišan, Hrvati iz iseljeništva često spočitavaju Hrvatima u domovini kako nisu naviknuti raditi, pa nije čudo što se dolaskom u Njemačku u većini slučajeva razočaraju. No, nismo li pretjerali? Ne pričamo li stalno o njemačkoj radišnosti, ne rade li upravo oni možda previše, a Hrvati dovoljno i imaju li vremena za obitelj, Ivana odgovara: – Imaju vremena, ali im je način rada i isplanirano slobodno vrijeme potpuno drukčije. Oni danima unaprijed znaju što će raditi za vikend. Sve im je isplanirano. Njihov rad nije bolji od našega, samo je stvar u odnosu prema vremenu. Nijemac gleda na sat dok mu traje pauza i vraća se na posao na vrijeme. Naši uživaju u pauzi i još je malo produže. Nijemcima je sve sistematično, činjenično. To ih čini drukčijima.
Fenix Magazin/ Marijana Dokoza