“Kako prolaze godine, djeca rastu i počinju shvaćati ono što se događa. Ja ne želim da se moja djeca srame načina na koji žive, ili još gore, da se naviknu na socijalnu pomoć i milostinju. Ne želim da misle kako je to normalno u životu“, kaže Anita L., samohrana majka dvoje djece koja je sve donedavno živjela od socijalne pomoći.
Anita je po struci frizerka, no taj je posao radila samo dvije godine. S bivšim suprugom ima dva sina, Antu (9) i Nikolu (7). Njihov otac danas živi u Danskoj, a svota alimentacije koju mora plaćati nije velika.
„Od njihova oca sam se razišla kad je Nikoli bila godina dana. On plaća alimentaciju, ali to je malo. S vremena na vrijeme im kupi nešto odjeće, no oko školskih troškova ne pomaže. Rijetko ih i viđa. Dok su bili sasvim mali nisam mogla raditi, pa sam morala pristati na socijalnu pomoć“, priča Anita.
„Pronašla je mali stan kojeg joj je Gradski ured za socijalnu pomoć pristao plaćati. Dobivala je i svotu od 404 eura, koliko u Njemačkoj iznosi socijalna pomoć.
Kad su djeca malo porasla i krenula u vrtić, Anita je počela raditi na crno.
Što je sve radila, kako je živjela i zašto više nije htjela primati socijalnu pomoć, te što sada radi i kako živi, pročitajte u aktualnom tiskanom izdanju Fenix Magazina
Fenix Magazin/MD