U Španjolskoj je na poznatom književnom portalu Crear en Salamanca, kojega vodi poznati pjesnik i umjetnički fotograf José Amador Martín, u hrvatskom izvorniku, i u prijevodu Željke Lovrenčić na španjolski, objavljena pjesma Tomislava Marijana Bilosnića „Pjesma za Gloriu Fuertes”. Pjesma je nastala u Zemuniku, za Valentinovo, 2017. godine, a posvećena je glasovitoj i nadaleko poznataj i slavljena španjolskoj pjesnikinja Gloriji Fuertes García. Tako je na ovaj način u Španjolskoj s Bilosnićevom pjesmom najavljena proslava stogodišnjice rođenja glasovite pjesnikinje Glorie Fuertes. Uz pjesmu u hrvatskoj i španjolskoj verziji objavljena i Bilosnićeva biografija.
Naime, ova 2017. godina u Španjolskoj se na više razina obilježava kao stogodišnjica rođenja Glorie Fuertes García, pa su joj tako posvećene i razne 
manifestacije. Jedna od njih je i obilježavanje stogodišnjice rođenja ove pjesnikinje na portalu Crear en Salamanca, a što je ponuđeno hrvatskom pjesniku Tomislavu Marijanu Bilosniću, koji je pišući svoju poemu posvećenu Gloriji Fuertes očitovao se na njezine često citirane stihove – Ljubav je bila moj učitelj.
Gloria Fuertes García je rođena u Madridu 28. srpnja 1917. godine, gdje je i umrla 27. studenoga 1998. godine. Pripada pokretu španjolskih pjesnika generacije 50-ih godina, s dubokim tragom građanskog rata u Španjolskoj. Jednom je kazala: “bez tragedije rata nikada ne bih mogla pisati poeziju”. Pjesme su joj posvećene miru i ljubavi. Poglavito je poznata kao dramska, prozna i književnica za djecu, a radila je od običnih poslova u metalurgiji, preko sudjelovanja u programima na radiju i televiziju, do sveučilišnih predavanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Objavila je velik broj knjiga. Dobitnica je više uvaženih svjetskih nagrada i priznanja, a mnogi gradovi u Španjolskoj diče se s ulicama s njezinim imenom.
Tomislav Marijan Bilosnić
PJESMA ZA GLORIU FUERTES
Ljubav je bila moj učitelj[1]
s njome sam licem u lice
Ljubav je moj život
i moja smrt
Učitelju, ja idem i idem za Tobom
Ljubav na mjesečevoj zraci naučila me
živjeti u sjenama rascvjetalim poput livada
u školjci čekati svjetlost svilenu
slušati kako dišeš
tijelo uz tijelo
pokriveni istim vjetrom
istom zvijezdom
Ljubav me naučila da ona postoji
poput trave
bez uzora i nadanja
naučila me kako te slijediti
govoreći riječi koje si zaboravila
Biti skroman
i biti sluga
dok te tražim u beskraju
Ljubav me učila vječnosti
dok pijem posljednju čašu vina
učila me da si put
da si more u kojemu se tope moje oči
da postojiš
i da ne postojiš
dok progonimo jedno drugo
poput valova na vodama
Dovoljno je staviti ruku na tebe
da te vidim gledajući se u zrcalu
u nekoj dalekoj i usamljenoj sobi
Ljubav me naučila na tisuću i jednu noć
na sve tajne snijega
na tajne pustinje
na tragove skrivene u snu
Sve što kažeš uzimam zdravo za gotovo
prekrivajući lice modrom košuljicom neba
Ljubav me naučila da te ljubim
da te ima u svakom zrncu krvi
ne primjećujući da si zatvorila vrata
Ništa ne traži
a sve je njeno
Na njezinu srcu sjajnom poput ptičjeg oka
počiva cijeli svijet
i zemlja i nebo
Ljubav me naučila
gledati te kako ugošćuješ zvijezde
pod križem
kako poput sunca na obzorju
u svoje tijelo zalaziš
Ljubav je bila tvoj učitelj
U Zemuniku, na Valentinovo, 14. 02. 2017.
[1] Gloria Fuertes
Fenix-magazin