Skladatelj i dirigent Miro Belamarić preminuo je u ponedjeljak, 6. ožujka u Beču u 83. godini, priopćilo je Hrvatsko društvo skladatelja (HDS).
Miro Belamarić rodio se 9. veljače 1935. godine u Šibeniku. Nakon srednjoškolskog obrazovanja u rodnom gradu, studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dirigiranje u razredu Milana Horvata i kompoziciju u razredu Stjepana Šuleka. Usavršavao se u Salzburgu kod Lovre pl. Matačića i Sieni kod Sergiua Celibidachea.
Bio je glazbeni urednik na nekadašnjem Radio Zagrebu te dirigent Simfonijskog orkestra RTV Zagreb, dirigent Gradskog kazališta Komedija, gdje je i debitirao kao dirigent u siječnju 1960. godine, ravnajući Leharovom “Veselom udovicom”. Pet godina nakon toga, prvi put je dirigirao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je među ostalim ravnao hrvatskom praizvedbom “Nabucca”, 1984. godine, te izvedbama Wagnerovih opera. Bio je šef-dirigent Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te glazbeni ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara.
Od 1965. do 1968. asistirao je Herbertu von Karajanu na festivalu u Salzburgu, a od 1975. do 1977. i Karlu Böhmu. Dirigirao je na opernim i koncertnim pozornicama u Hrvatskoj, Japanu, Austriji, Italiji, Grčkoj, Francuskoj, Češkoj, Njemačkoj, SAD-u, Luxemburgu, Rusiji, Švicarskoj i Meksiku. Bavio se i opernom režijom.
Među njegova najpoznatija ostvarenja ubrajaju se opere “Ljubav don Perlimplina”, “Don Juan – buntovnik za sva vremena” i “Priče iz Bečke šume”. Autor je orkestralnih djela “Kako ubiti Mozarta” za klavir i orkestar, “Croatia”, “Spectrum”, “Pjesma mrtvim ljubavnicima”, “Svečana Euro-uvertira” i “Hrvatski marševi”, skladbi za zbor (Hrvatska ljubavna lirika) i komornih djela (“Portreti za klavir”, “5 Poemas del Cante Jondo” za sopran i klavir).
Istaknuo se i kao skladatelj filmske i scenske glazbe. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja do 2003. godine te član austrijskog AKM-a.
Dobitnik je nekoliko nagrada među kojima treba istaknuti Večernjakovu nagradu Zvono Lotršćak (1963.), Nagradu Grada Zagreba (1975.), Nagradu Milka Trnina (1990.), Vjesnikovu nagradu Josip Štolcer Slavenski (1993.) te Nagradu Vladimir Nazor (1998.).
Od 1990. godine živio je i radio u Beču. Godine 2015. dodijeljena mu je nagrada Hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.
Informacija o posljednjem ispraćaju Mire Belamarića bit će objavljena naknadno.
Fenix-magazin/IM/Hina