Osjećaj nostalgije za rodnim krajem nije stran hrvatskim iseljenicima. Njihove uspomene nikad nisu zaboravljene, a čežnja za onim što su ostavili u djetinjstvu, nikad u potpunosti utihnula. Vladimir Kegalj je jedan od prvih hrvatskih iseljenika. U Dortmund je iz rodne Ciste Velike došao 70-ih godina. Otišao je iz Dalmatinske Zagore, ali ona nikad nije iz njega.
U tuđini je počeo pisati pjesme, objavio „Malu zbirku povratnika”, zbirku poezije s pedesetak pjesama u kojima opisuje svoju Dalmatinsku Zagoru, rodnu Cistu, običaje koji su mu se urezali u sjećanje.
Znali bi me pretući
Vladimir je početkom 70-ih napustio Cistu Veliku i krenuo na školovanje u Zagreb. Ljubav prema domovini, obilježila ga je na svojevrstan način i to u vrijeme Hrvatskog proljeća. „Počeli su problemi, uznemiravanja i maltretiranja od tadašnje milicije. Znali su me čak i pretući, iako nisam sudjelovao u političkom životu“, prisjeća se Vladimir.
Osjetio je kako mu je život ugrožen te je odlučio napustiti domovinu i odseliti u Njemačku. Živio je i radio u blizini Dortmunda. Vraćao se kući, ali tamo ga je čekala UDBA.
„Svaki put kad bih dolazio kući, UDBA bi mi oduzimala putovnicu, te su me maltretirali iscrpljujućim ispitivanjima“, prisjeća se.
Više o ovoj temi pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je na svim značajnijim prodajnim mjestima u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxemburgu..
Fenix Magazin/Zvonko Bosnić