Je li Andrej Plenković načinio pogrešku sličnu onoj koju ju napravio Ivo Sanader kada je Stipi Mesiću suprotstavio neprepoznatljivu Jadranku Kosor za predsjednicu Republike, unatoč želji članstva da protukandidat bude Andrija Hebrang, pokazat će vrijeme. Jedno je pak sigurno: iako nezavisna Bruna Esih zasigurno je autentičnija predstavnica tradicionalnog HDZ-a nego li je to Drago Prgomet.
Da je politički potencijal Brune Esih puno veći nego li su to stranačke strukture HDZ-a znale procijeniti govori i ostvareni izborni rezultat kada se Bruna Esih sa inferiornog 11. mjesta na listi HDZ-a kvalificirala u Hrvatski sabor, sa osvojenih 10.500 preferencijalnih glasova, odmah iza nositelja liste Andreja Plenkovića.
Bruna Esih zasigurno je bliža biračkom tijelu HDZ-a, nego li je to Drago Prgomet, prije svega zbog činjenice da je svoja politička stajališta iskristalizirala baveći se stradanjima hrvatskog naroda nakon kraja 2. svjetskog rata i poraća kao djelatnica instituta Ivo Pilar i kao predsjednica udruge Hrvatski križni put.
Njezin slogan tijekom predizborne kampanje bio je „Suočavanje s prošlosti- temelj budućnosti“ jasno govori o potrebi suočavanja društva sa posljedicama komunističkog totalitarnog režima i provedbi lustracije. Upravo lustracija posebno uznemirava titoističku ljevicu koja na svaki mogući način nastoji spriječiti otvaranje arhiva iz vremena komunizma i tako sačuvati vlastite biografije od kritike javnosti radi čega onda i podupire kandidate unutar HDZ-a koji imaju puno blaži stav prema titoističkom antifašizmu, a jedan od tih je i upravo Drago Prgomet.
Jer upravo je Drago Prgomet u Hrvatskome saboru zatražio od Zlatka Hasanbegovića da se jasno odredi prema „antifašističkome pokretu“ kada je ovaj bivao napadan zbog HOS-ove kape na glavi koja je osvanula u srpskim „Novostima“.
Tako iznuđena zaklinjanja antifašizmu, bez ikakve kritike i znanstvene analize, podsjećaju na vrijeme komunističke Jugoslavije kada se na sletovima komunističke omladine klicalo vrhu Partije „Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrećemo“, s tom razlikom da se danas zaklinje u Hrvatskome saboru, a nekada se to činilo na stadionu JNA u Beogradu. Tako zaklinjanje antifašizmu pokušaj je spriječavanja suočavanja sa prošlošću i izravno kršenje Rezulocije Vijeća Europe 1481 o osudi komunističkih totalitarnih režima.
Dragi Prgometu bi pak trebalo biti jasno da se sama riječ „antifašizam“ koristi jedino u zemljama nekadašnjeg istočnog komunističkog bloka i lijevo radikalnih skupina unutar EU koje zagovaraju komunistički sustav, a kojima su slobodno tržište, privatno vlasništvo i sloboda vjerskih zajednica smrtni neprijatelji, a upravo su to vrijednosti koje uz slobodu govora i političkog djelovanja čine stupove demokracije.
HDZ je dobio izbore na politici reafirmacije tuđmanizma kao političke doktrine koja je donijela hrvatskome narodu slobodu i državu. Tu teško izborenu slobodu su jugokomunisti, udbaši, i tzv. „antifašisti“ osporavali posljednje desetljeće kada su razgrađivali njezine temelje pokušavajući joj podmetnuti krimogeni „udruženi zločinački poduhvat“. Sve maske su pale kada je Milanovićeva vlada samo par dana prije službenog ulaska Hrvatske u EU pokušala zaštititi nekadašnje udbaše Josipa Perkovića i Mladena Mustaća od izručenja njemačkim pravosudnim organima zbog ubojstava hrvatskih iseljenika. To je bio jasan siganl koliko su zapravo jake udbaške strukture u Hrvatskoj i kako će istinska sloboda biti ostvarena tek onda kada se riješimo balasta prošlosti iz mračnog vremena komunizma. To se može postići jedino s otvaranjem arhiva i suočavanjem s prošlošću.
Fenix-magazin/Dario Holenda, hrvatski branitelj