Treneri su uvijek pomalo ovisni o svojim igračima – priznao je Niko Kovač, trener frankfurtskog Eintrachta
„Prije svega želim biti čovjek“, česta je uzrečica, ali i čvrst stav hrvatskog trenera i prvog čovjeka frankfurtskog Eintrachta Nike Kovača. Kovač je u nešto manje od godinu dana spasio Eintracht od ispadanja, a potom ga vinuo u visine Bundeslige. Premda je uslijedila kraća kriza rezultata, rezultati Eintrachta u ovoj sezoni su takvi da iziskuju poštovanje, ali i svjedoče o velikom radu trenera Nike Kovača.
Iako je skroman i ne hvali se uspjesima koje je postigao s Eintrachtom, Niki Kovaču nitko ne može osporiti znanje i viziju kao i sposobnost da iz svojih igrača izvuče ono najbolje. Frankfurtski Hrvati, a njih je u samom Frankfurtu već više od 20 tisuća, iznimno su ponosni kad njihov sunarodnjak pobjeđuje sa svojim „frankfurtskim orlovima”. Još su sretniji kad ga sretnu na ulici ili na nekim događanjima i kad s njim mogu porazgovarati ili prokomentirati neki događaj. Stoga ne čudi da je zbog svojih nogometnih uspjeha pa potom i stavova koji otkrivaju njegovo domoljublje, a potom i duhovnost koja proizlazi iz njega kao praktičnog katolika, Niko Kovač ove godine izabran za osobu godine u hrvatskom iseljeništvu. Do nagrade su ga doveli čitatelji inozemnog izdanja Večernjeg lista, a za Domovnicu, bez sumnje najprestižniju hrvatsku iseljeničku nagradu, Kovača je nominirala Croatia Frankfurt.
Na samu dodjelu nagrada Večernjakova iseljeničkog izbora, u Bad Homburg Kovač nije mogao doći zbog klupskih obveza (sutradan je imao utakmicu protiv Freiburga, op.a). No, Kovač je našao vremena i Večernjakovu domovnicu je primio na prigodnoj svečanosti u prostorijama Hrvatskog generalnog konzulata u Frankfurtu. Zajedno s generalnim konzulom RH Vladimirom Duvnjakom i glavnim sponzorom Večernjakove domovnice Petrom Budimirom, nagradu mu je uručio urednik inozemnog izdanja Večernjeg lista Stipe Puđa, idejni začetnik Večernjakova iseljeničkog izbora, koji je kroz 11 godina održavanja postao jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih brendova izvan domovine.
FM: Nagradu Večernjakova domovnica dobili ste prema odluci večernjakovih čitatelja. Jeste li zadovoljni time?
Kovač: Prije svega, žao mi je što nisam mogao zbog poslovnih obveza u klubu doći na večer dodjele nagrada Večernjakova domovnica u Bad Homburg, ali velika mi je čast što sam dobio ovu nagradu i što je danas mogu primiti. Toliko je njih bilo u izboru i nije mala stvar dobiti je. Ujedno je to i velika odgovornost, jer mi promoviramo Hrvatsku izvan Hrvatske i nastavit ćemo to i nakon ove nagrade, osobito ja na svom području.
FM: Što Vi mislite kakav ste trener?
Teško je to pitanje. O tome najbolje mogu reći moji igrači, moji suradnici. Još sam mlad trener, ali s puno nogometnog iskustva. Igrao sam dugo godina kao igrač u nekoliko velikih klubova, sad sam u Frankfurtu, radimo skromno, onako kako znamo.
FM: Jesu li Vaši igrači zadovoljni?
Trebalo bi njih pitati. Oni koji igraju su sretni, oni koji ne igraju nisu. Mislim da u našim okolnostima koje imamo u Frankfurtu, radimo dosta kvalitetno. Ovo je tek početak. Nadam se da ćemo u budućnosti biti još uspješniji.
FM: Eintracht je momčad s čak 17 nacionalnosti. Možda ste i jedini klub u Njemačkoj s takvom raznolikosti. Kako je raditi u takvom klubu?
Vrlo jednostavno. Rođen sam u Berlinu, oko mene su uvijek bili i Nijemci i stranci pa meni to nije ništa neobično. Narod se sve više ujedinjuje, pogotovo ako pogledamo Europsku uniju. Ja sam kozmopolit i za mene, kao i sve koji žive ovdje, posve je normalno raditi i kretati se u takvoj sredini.
Što je još rekao i otkrio o klubu, svojim igračima, ali i sebi, pročitajte u tiskanom izdanju Fenix Magazina koji je u prodaji na svim kolodvorima i značajnijim prodajnim mjestima u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji i Luxembourgu…
Fenix Magazin/Marijana Dokoza