U povodu 80. rođendana njemačkoga dominikanca i velikoga prijatelja Hrvatske i hrvatskoga naroda o. Dietharda Zilsa upriličena je u utorak 19. travnja u dvorani Bl. Augustina Kažotića dominikanskoga samostana Kraljice svete krunice u Zagrebu duhovna poetsko-glazbena večer. Bila je to prigoda da se javnosti predstavi poezija o. Zilsa iz prve zbirke “Hodočasnik riječi” i njegova nova knjiga “Trotz und Träume. Zwischen Politik und Liturgie”. Riječ je o pjesmama i mislima o raznim životnim temama koje Zils upućuje mladim ljudima, a u kojoj je jedno poglavlje na hrvatskome jeziku posvećeno Bosni i Hercegovini. O životu i radu o. Zilsa govorili su književni kritičar Zdravko Gavran, dominikanac o. Frano Prcela, zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Hrvoje Šlezak i sam o. Diethard Zils.
Odabrane stihove kazivao je dramski umjetnik Rene Medvešek, u glazbenom dijelu nastupila je klapa Janjevo, a kroz program je vodila Tanja Baran. U uvodnome dijelu voditeljica je prenijela pristigle čestitke i pozdrave onih koji nisu mogli nazočiti rođendanskoj proslavi o. Zilsa, među ostalima, potpredsjednika Hrvatskoga sabora Ivana Tepeša, ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, ministra vanjskih poslova Mira Kovača i predsjednika HAZU-a Zvonka Kusića. Među nazočnima u publici posebno je pozdravila predsjednika HKVRP-a fra Juru Šarčevića i ravnatelja Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu vlč. dr. Tomislava Markića. Program je kao domaćin otvorio provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Gavrić, ispričavši nekoliko zanimljivosti iz života o. Zilsa, naglašavajući pritom Zilsovu snažnu privrženost Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Iz njihova intervjua, vođenog 1994. godine, Gavrić je istaknuo nekoliko Zilsovih odgovora koji jasno pokazuju da je ovaj “hodočasnik riječi” veliki putnik, čije je srce zauvijek ostalo u Hrvatskoj, njegovoj, kako sam piše, “prvoj ljubavi”, “a prva ljubav nema zaborava”. Pjesmom je o. Zils iznosio istinu o hrvatskome narodu kad nam je u ratno doba bilo najteže i istina najpotrebnija.
Naime, o. Diethard Zils, rođeni Nijemac, snažno se vezao uz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te naučio hrvatski jezik. Njegova odvažna riječ u presudnim trenucima za hrvatski narod ostaje živim svjedočanstvom njegove velike ljubavi prema Hrvatskoj. Prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman zato ga je odlikovao Redom hrvatskoga pletera.
U nastavku programa književni kritičar Zdravko Gavran, analizirajući Zilsove pjesme iz zbirke “Hodočasnik riječi”, istaknuo je Zilsa kao “pozitivno socijalno angažirana pjesnika snažne evanđeoske duhovnosti i biblijske religioznosti”.
Zamjenik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Hrvoje Šlezak svjedočio je kako je slušajući poeziju o. Zilsa i lijepe riječi predstavljača, natjerao sebe na mali ispit savjesti. Pomislio je, ako ovaj čovjek, rođeni Nijemac, toliko voli Hrvatsku, naš jezik i narod, koliko bih je onda ja trebao voljeti, koliko je volim, koliko se za nju borim na poziciji na kojoj jesam i koliko se svaki od nas trudi da našoj Hrvatskoj bude bolje?! Bezbroj puta zahvalio je Zilsu na svemu što je činio i što još uvijek čini za našu domovinu.
O. Frano Prcela, koji trenutačno u Mainzu živi i radi s Zilsom, a poznaju se već trideset godina, biranim riječima govorio je o slavljeniku. Opisujući njihov prvi susret u nekom parku u Njemačkoj, kad je po Zilsovoj vanjštini stekao posve pogrešan dojam o njemu, Prcela je naglasio da je, osim toga da ne sudimo ljude po onome što vidimo ili po sviđanju, od Zilsa naučio nekoliko ključnih životnih istina. Prvo, naučio je od njega da “vjera traži dativ”, da vjeri treba pristupati otvoreno i kreativno jer se tek tada osposobljuješ izdržati hod kroz tamu, a plod takva hoda bit će nova nada, novi optimizam. Tek tada će, ondje gdje nada nema nikakva uporišta, gdje se sve čini izgubljenim, drvo nade zasaditi pustinju. Naučio je nadalje da svijet ne počinje s nama, nego da postoji i neka druga stvarnost, postoji onaj drugi, postoji Bog. Naučio je od o. Zilsa da je jezik puno više od samog sredstva komunikacije te da Zilsu učenje jezika malih i neznatnih naroda dopušta da se u tom narodu udomaći i bude istinski hodočasnik riječi. A slušajući o. Zilsa kako neopterećen materijalnim svako jutro u svojoj samostanskoj sobici radosno pjeva, čemu se mladi naraštaji često čude, naučio je da se radovati drugomu može bez ikakvih interesa ili skrivenih misli. Radovati se drugom, po uzoru na Zilsa, može se jedino i samo zbog radosti toga drugoga.
Tu radost i taj žar koje u sebi nosi pokazao je i sam o. Zils dok je pričao nekoliko svojih zgoda o povezanosti s Hrvatskom, što je lijepo sročeno u stihu hrvatskoga pjesnika Drage Ivaniševića koji Zils često citira: “Kud god idem, sa mnom je Hrvatska.” U Rimu je nedavno imenovan Papinim misionarom milosrđa, a sve nazočne na kraju proslave Zils je darivao svojom prvom zbirkom pjesama “Hodočasnik riječi”. Poetsko-glazbenom programu u dvorani prethodila je svečana misa u crkvi Kraljice svete krunice, koju je na hrvatskom jeziku predvodio o. Diethard Zils, a propovijedao je nekadašnji dominikanski provincijal o. Mato Bošnjak.
Preuzeto sa portala Informativne katoličke agencije
